- oratorija
- oratòrija dkt. Br. Kutãvičiaus oratòrija ,,Paskuti̇̀nės pagónių ãpeigos“.
.
oratorija
Look at other dictionaries:
oratorija — 1 oratòrija sf. (1) TrpŽ didelis muzikos veikalas chorui, solistams vokalistams ir orkestrui: Vakarų klasikoje žymiausią vietą užima Hendelio oratorijos ir Haidno „Metų laikai“ rš … Dictionary of the Lithuanian Language
oratorija — 2 oratòrija (l. oratorja) sf. (1) iškalba: Be oratorijos ir aukštos kalbos perkalbėjo ir pritraukė savęsp DP90 … Dictionary of the Lithuanian Language
Кутавичюс Б. В. — Бронисловас (Бронюс) Вайдутис Феликсович (р. 13 IX 1932, дер. Молайняй, ныне Паневежского р на Литов. ССР) сов. композитор. Окончил Вильнюсское муз. уч ще им. Ю. Таллат Кялпши (классы скрипки и дирижёрско хоровой), в 1964 Литов.… … Музыкальная энциклопедия
librèto — m 〈N mn i〉 knjiž. glazb. dramski tekst (opere, operete, oratorija, kantate) napisan za glazbeno scensko izvođenje ✧ {{001f}}tal … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȃrija — ž 1. {{001f}}glazb. višedijelna, vokalna kompozicija za solo glas i instrumentalnu (ob. orkestralnu) pratnju; javlja se samostalno ili kao dio većih vokalno instrumentalnih djela (opere, oratorija, kantate) 2. {{001f}}razg. melodija, napjev 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
libreto — librèto m <N mn i> DEFINICIJA knjiž. glazb. dramski tekst (opere, operete, oratorija, kantate) napisan za glazbeno scensko izvođenje ETIMOLOGIJA tal. libretto: knjižica … Hrvatski jezični portal
arija — ȃrija ž DEFINICIJA 1. glazb. višedijelna, vokalna kompozicija za solo glas i instrumentalnu (ob. orkestralnu) pratnju; javlja se samostalno ili kao dio većih vokalno instrumentalnih djela (opere, oratorija, kantate) 2. razg. melodija, napjev 3.… … Hrvatski jezični portal
Zeno — (izg. zȇno), Apostolo (1668 1750) DEFINICIJA talijanski dramski pisac i erudit, racionalist, autor 36 melodrama povijesnog i mitološkog sadržaja, brojnih oratorija i libreta; zajedno s G. Maffeiom, G. Vicom i L. A. Muratoriem, značajan utjecaj na … Hrvatski jezični portal
actus — (izg. ȁktus) m DEFINICIJA glazb. pov. u 17. st. 1. svečano izvođenje glazbenih djela, ob. u prigodi krštenja, krunidbe i sl. 2. kompozicija u formi kantate ili oratorija ETIMOLOGIJA lat.: čin … Hrvatski jezični portal
